Postava klape 2012.

I tenor - Ivo Coce II tenori - Ivo Oštrić i Marin Buble baritoni - Neven Čatlak i Daniel Nakir basi - Nikola Balić i Ivan Žanić
Voditelj klape - Mario Markovina (napustio klapu u rujnu) i Mark Anton - Gančević (voditelj klape od listopada)

8. Festival klapa uz mandoline i gitare - Makarska 2012.

Ivo Coce - I tenor, Ivo Oštrić (II mandolina) i Marin Buble (bas gitara) - II tenori, Neven Čatlak, Mario Markovina (I mandolina) i Daniel Nakir (gitara) - baritoni, Nikola Balić i Ivan Žanić - basi

U ljetnom kinu u Makarskoj održan je 8. Festival klapa uz mandoline i gitare.

Direktor festivala je prof. Vedran Buble, a organizatori Grad Makarska i Turistička zajednica Grada, dok su pokrovitelji: Splitsko-dalmatinska županija i Turistička zajednica SDŽ.

Stručni ocjenjivački sud: maestro Duško Tambača - predsjednik, Rozarija Samodol, prof., Ivana Kenk Kalebić, prof., Vladan Vuletin, prof. i Smiljan Radić, prof.

Nastupili su: klapa Čiovo - Slatine, klapa Fortica - Šibenik, klapa Kumpanji - Blato na Korčuli, klapa Sol - Pag, klapa Srdela - Makarska, klapa Kaše - Dubrovnik, klapa Kampanel - Zagreb, klapa Kamen - Kamen, klapa Hrvace - Hrvace i klapa Balatura - Kučine / Mravince sa Mandolinskim sastavom Rovinjež - Trogir.

Gost: klapa Fjoret

Voditeljica programa: Tanja Topić

Zagrebački Kampanel osvojio je stručni žiri, a paška Sol (prošlogodišnji pobjednici) publiku, i pobjednici su 8. Festivala klapa uz mandoline i gitare "Makarska 2012."

Klapa Čiovo je nastupila sa pjesmama:

 

Video / Klapa Čiovo - Dalmacija, more, ja i ti (YouTube)

Video / Klapa Čiovo - Furešti su u konfinu (YouTube)

Na 8. Festivalu klapa uz mandoline i gitare - Makarska 2012. klapa Čiovo je osvojila srebrnu plaketu

Soli glasovi publike, a Kampanelu žirja

Puna ljetna pozornica Gradskog kina 25. Kolovoza kada je Makarska živjela u znaku 8. Festivala klapa uz mandoline i gitare, a koji je otvorio dogradonačelnik Ivan Ivanda, najbolji je znak da publika voli ovaj dio glazbenoga kulturnog nasljeđa. Raspjevanih deset klapa od Paga do Dubrovnika (boje domaćina branila je Srdela, a Fjoret je bio ženski začin dok su se prebrojavali glasovi) približile su osebujan svijet klapske pjesme kako izvorne tako novijih aranžmana. Direktor Festivala Vedran Buble, unatoč teškim financijskim vremenima, uspio je postići da niti u jednom trenutku ova priredba Makarskog ljeta, ne izgubi na kvaliteti, već što je starija to je bolja!

Zagrebački Kampanel osvojio je stručni žiri, a paška Sol (prošlogodišnji pobjednici) publiku, i pobjednici su 8. Festivala klapa uz mandoline i gitare ‘Makarska 2012′ na koji je i ove godine pohrlilo petstotinjak zaljubljenika klapske pjesme 25. kolovoza na Ljetnoj pozornici Gradskog kina. Nagradu publike koju sponzorira hotel Osejava uručila je Ivana Pivac, a svijećnjak, rad makarske umjetnice Ivane Gojak, prvonagrađenom Kampanelu darovao je dogradonačelnik Ivan Ivanda....

8. Festival klapa - Soli glasovi publike, a Kampanelu žirja

Promjene u postavi klape Čiovo

Odlazak voditelja klape Čiovo

Mario Markovina više nije voditelj klape Čiovo

Više o voditelju ›

Fotografija iz osobne arhive članova klape Čiovo

Mario Markovina

Trogiranin Mario Markovina živi život punim plućima, iako od rođenja ne vidi

On je slijep od rođenja, ali to ga ne smeta u poslu, glazbi i ljubavi

Znanstveni je novak na Umjetničkoj akademiji u Splitu i postdiplomant na Filozofskom fakultetu Univerze u Ljubljani, voditelj je triju dalmatinskih klapa, svira nekoliko instrumenata, a živi s djevojkom koja je akademska slikarica

Postoje ljudi koji pri zdravim očima ne vide svijet kojim hodaju, ali i oni koji su rođeni potpuno slijepi, ali su im usprkos tome svi putevi obasjani jasnim svjetlom. Takav je 30-godišnji Trogiranin Mario Markovina, koji od rođenja ne vidi, no ta ga činjenica ipak nije spriječila da u životu postigne mnogo toga.

U svom životopisu može toliko toga nabrojiti: diplomirao je povijest i filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, znanstveni je novak na Umjetničkoj akademiji u Splitu i postdiplomant na Filozofskom fakultetu Univerze u Ljubljani.

‘Što mi fali!?’

Uza sve to, od 16. godine aktivno se bavi glazbom: osim što svira brojne instrumente i pjeva, vodi čak tri klape (dvije u Splitu, jednu s Čiova), a kreira i glazbenu "politiku" nadaleko poznatih "Faroskih kantadura", pjevača iz Staroga Grada. I još se stigne baviti svime što vole mladi - zanoćariti s ekipom, zaplesati, našaliti se i uživati u dubokoj ljubavi s djevojkom Liviom, akademskom slikaricom iz Dubrovnika, koja je u njegov trogirski dom uselila nakon višegodišnje sretne veze.

- Vidim tek razliku između svjetla i tame, i to jedino kad su razlike baš velike. Ali, smatram kako ničim nisam ograničen, sljepoća je ipak najblaži oblik invaliditeta. Što mi fali!? Mogu se samostalno kretati, pričati, učiti, stalno se usavršavati i živjeti punom silinom. Ne volim krive percepcije u ljudi, neukost i primitivizam pojedinaca koji ljude što ne vide svrstavaju u određeni ograničavajući razred.

Ne sviđa mi se ni činjenica da i neki slijepi ljudi često svojom voljom ulaze u izolaciju, nepotrebno se getoiziraju, puštajući da ih život nosi. Ja sam od djetinjstva izabrao svoj put i ništa mi ne nedostaje – kaže Mario, brojeći čitav niz nagrada osvojenih kroz klapsku suradnju, među ostalim, s "Tragosom", "Proversom", "Korijandulom", "Grdelinima", "Fjakom", "Subrenumom", "Čiovom", "Činkvinom", "Ventulom" te "Faroskim kantadurima".

Osnovna i srednja glazbena škola dale su mu dovoljno obrazovanja za klapski rad. Uz smijeh otkriva kako više voli raditi s muškim klapama, jer su dečki, veli, u potrebnom trenu usredotočeni samo na jednu stvar.

Sa ženama treba više strpljenja, pojašnjava uz smijeh, navodeći kako one standardano vrckavo, bez problema, u jednom trenu mogu djelovati na više frontova.

Svoje znanje ulio je i u znanstveni projekt "Glazbena kulture južne Hrvatske", koji provodi na splitskoj Akademiji.

Pohvalio nam se i kako ga je u četiri godine privukla harmonika, a nakon nje su mu u život ušli klavir, saksofon, blok flauta, gitara i drugi žičani instrumenti.

Vozio i bicikl

- Imao sam sreću da su roditelji uvijek vjerovali u mene i pokazivali mi to na sve načine. Kada sam kao dijete poželio voziti bicikl, nisu me ograničavali. S ocem sam znao do Slatina ići na svom biciklu, sjeli bismo svaki na svoju, on bi mi držao ruku na ramenu, i tako smo išli na kupanje. Bilo je i onih koji su se čudili, zgražali, ali to nas nije zanimalo.

Živio sam samostalno u Zagrebu i Dubrovniku, nauživao sam se tuluma i zabava, ljubavi i prijateljstava. Naučio sam odlično i engleski, znam i slovenski i - uvijek kažem - sva ograničenja postoje samo u glavi čovjeka. Nažalost, ljudi sami sebi nameću granice – zaključuje Markovina.

Dobro sluša

Nikada nisam vidio boje, pa što - može se živjeti i bez njih. One su za mene čista frazeologija. Ljudi kažu da je crveno strast, meni je ono stop na semaforu. Sljepoća ne izaziva pojačavanje rada nekog drugog osjetila. Ona samo pojačava primjećivanje stvari iz okoline na koje drugi ljudi ne obraćaju pozornost. Recimo, po mirisu osjećam da sam u blizini frizerskog salona, a po zvuku osjećam i prostor, znam da je pokraj mene zid ili prepreka. Naučio sam jako dobro slušati – kaže Mario.

Ostali članci:

Slobodna Dalmacija

Iako je slijep, završio je fakultet, upisao poslijediplomski, vodi nekoliko klapa...

HENDIKEPU UNATOČ Mario Markovina: Slijepu djecu želim učiti notama

Moji nastavnici u Glazbenoj školi u Splitu nisu znali Brailleovo pismo, pa sam učio po sluhu i zbog toga nisam upisao Glazbenu akademiju. Zato želim pomoći drugoj djeci, da im se ne dogodi isto, kaže Markovina

Jedna od slijepih osoba koju financijski i ini problemi oko školovanja nisu zaustavili u životu jest 30-godišnji Trogiranin Mario Markovina, koji je završio osnovnu i srednju školu u Trogiru, paralelno Glazbenu školu u Splitu, zatim Filozofski fakultet u Zagrebu te se upravo nalazi na postdiplomskom u Ljubljani....

Pogledaj članak ›

Festival dalmatinskih klapa - Omiš

Mario Markovina

Postoje ljudi koji pri zdravim očima ne vide svijet kojim hodaju, ali i oni koji su rođeni potpuno slijepi, ali su im usprkos tome svi putevi obasjani jasnim svjetlom. Takav je 30-godišnji Trogiranin Mario Markovina, koji od rođenja ne vidi, no ta ga činjenica ipak nije spriječila da u životu postigne mnogo toga....

Pogledaj članak ›

Hrvatski savez slijepih

Mario Markovina

NISAM SE ŠTEDIO

Mario Markovina nije nikad mislio da nešto ne može. Kao dijete je radio sve što i druga djeca, naučio je plivati s tri godine, penjao se po opasnim visinama, s ocem je vozio bicikl magistralom od rodnog Trogira pa do Medene na kupanje, što zvuči sasvim obično ako ne znate da je Mario slijep od rođenja. Jedini ne vidi u svojoj obitelji. Službena dijagnoza je degeneracija retine. Prvi put se sam, sa štapom, uputio u grad s 12 godina i da mu roditelji to nisu dopustili - a nisu mu nikad govorili da nešto ne može, nego da proba pa će vidjeti - otišao bi svejedno na svoju ruku....

Pogledaj članak ›

Novi voditelj klape Čiovo

Mark Anton - Gančević novi voditelj klape Čiovo