Repertoar klape / Pisme staroga Trogira

Repertoar klape Čiovo

U svom glazbenom izražaju klapa njeguje široki spektar dalmatinske klapske pjesme. U prvom redu onu izvornu, tradicijsku "a capella" pjesmu trogirskog područja zapisanu u zbornicima "Pisme staroga Trogira", pjesmu koja je i bila razlogom okupljanja i djelovanja članova. S tim repertoarom 2009. godine klapa izdaje svoj prvi i za sada jedini promotivni CD naziva "Pokraj mora okolo Trogira", sniman u crkvi Gospe od Prizidnica u Slatinama na otoku Čiovu, a 2015. godine napravljeno je reizdanje tog CD-a pod nazivom "Priko mosta o' Ciova" i nadopunjeno pjesmama sa festivala zabavne glazbe u Trogiru, Kaštel Kambelovcu i Opuzenu.

Za vrijeme vođenja klape od strane Maria Markovine, klapa širi svoj opus te često izvodi i obrade popularnih dalmatinskih šansona uz pratnju mandolina i gitara, kao i skladbe duhovnog sadržaja, božićnih i korizmenih napjeva. U tom razdoblju, poštujući izvorne napjeve duhovnog sadržaja iz svih dijelova Dalmacije, klapa se s Pučkim pjevačima iz Slatina tradicionalno pojavljuje na smotri korizmenih pučkih napjeva u Splitu te uspješno organizira nekoliko božićnih i korizmenih koncerata u katedrali sv. Lovre u Trogiru. Ti nastupi od strane publike bili su izvrsno primljeni čak i prenošeni na Radio Splitu.

Posljednjih godina klapa se ponovno razvija te s pjesmama "Kora i pupa", "Lazo moja" i "Skužaj žaj mi je", izvedenima na festivalima u Kaštelima i Trogiru, klapa po prvi puta izvodi vlastite skladbe zabavnog karaktera. Vrhunac tog rada osvajanje je Grand prixa Splitskog festivala 2014. godine s pjesmom "Devet slova jedne riči" u izvedbi Alena Nižetića, Marka Škugora, Duje Coce i klape Čiovo, posvećene uzoru svih klapskih pjevača Vinku Coci s kojim je klapa usko prijateljski i obiteljski bila povezana. Zadnjih godina klapa sudjeluje na Festivalu zabavne glazbe "Melodije hrvatskog juga" - Opuzen.

Svojim daljnjim zalaganjem i odricanjem nadamo se opravdati do sada stečene rezultate, nagrade i aplauze publike te svojom glazbom nastaviti promovirati dalmatinsku klapsku pjesmu svih vrsta, ostajući vjerni njenom izvornom "a capella" obliku.

Pisme staroga Trogira

Zbirke pjesama zapisanih u Trogiru i okolici i tiskanih u razdoblju od 1972. do 1977. godine

U skladu s orijentacijom klape na izvornu glazbenu baštinu Trogira i njegova okruženja, uz iznimno bogatstvo melografskih zapisa koje su na ovom području u XIX. i XX. st. zapisali poznati europski i domaći melografi (Čeh L. Kuba 14, Trogiranin I. Bozzotti 55, A. Dobronić 52 napjeva), član klape Duško Geić 1971. započinje s vlastitim istraživanjima na području Trogira i okolice.

Spomenuti melografi iznenađeni ovdašnjim bogatstvom tradicijske baštine konstatiraju između ostalog "...Narod pjeva, čitav narod pjeva..." (Kuba 1898.) te Dobronić 1948. "...Vi Trogirani i ne znate koje blago, štos etiče narodnih napjeva, imate u Trogiru..." (Buble, 1980.).

To je navodilo na činjenicu da melografsko istraživanje trogirskog terena još nije iscrpljeno pa su narednih godina D. Geić, mo. Lj. Stipišić, a potom poglavito dr N. Buble zapisali više od stotinu napjeva koje je klapa "Trogir" U sklopu KUD-a "Kolo", nakon harmoniziranja od strane vrhunskih hrvatskih glazbenih autoriteta, tiskala u tri zbirke "Pisme staroga Trogira I., II. i III." u razdoblju od 1972. - 1977. godine.

Ovaj materijal predstavljao je neiscrpan izvor za nastupe Trogirana u Omišu te za brojne diskografske edicije koje su uslijedile od 1973. sve do današnjih dana. Štoviše, u izvornom dijelu programa Omiškog festivala znalo je pojedinih godina preko polovine repertoara sudionika biti iz fundusa melografskih edicija klape "Trogir". I to pokazuje njen nemjerljiv doprinos očuvanju i populariziranju dalmatinske narodne baštine u hrvatskim pa i svjetskim okvirima.

  • Iz monografije "Povratak iskonu - klapa Trogir 40" (str. 35)
  • Autor -
  • Izdavači: Slobodna Dalmacija i klapa Trogir - 2004. godina

Pisme staroga Trogira I

U srpnju 1972. iz tiska NIP "Slobodna Dalmacija" izlazi prva zbirka, "Pisme staroga Trogira I." s 12 melografskih zapisa. Sadrži 6 zapisa D. Geića iz 1971., 4 zapisa mo. I. Bozzottija iz 1909. te 2 zapisa Lj. Stipišića iz 1968. u harmonizacijama J. Gotovca, I. Tijardovića, E. Tudora, Lj Stipišića, J. Veršića, B. Papandopulla te S. Bombardellija. Izdavač je klapa "Trogir", odnosno KUD "Kolo".
Na ovu aktivnost između ostalih, osvrću se i autori harmonizacija: J. Gotovac, S. Bombardelli i Lj. Stipišić, kao i kulturne rubrike naših medija:

„smatram da je glavni zadatak klapa na području gdje djeluju sakupljati dalmatinske napjeve i pretežno njih interpretirati. Tako bismo dobili ono što danas nemamo - zapise dalmatinskih pjesama. Jedan takav pokušaj napravili smo nedavno u Trogiru. Sakupili smo uz pomoć najstarijih Trogirana 12 pjesama koje su bile gotovo zaboravljene. Našli smo i kajdanku staroga maestra Bozzottija s nekoliko starih pjesama. Zatim smo te napjeve dali harmonizirati već okušanim majstorima Gotovcu, Tijardoviću, Bombardelliju, Tudoru i drugima, a potom ćemo ih tiskati. To će dakle biti jedan oblik stručne obrade dalmatinske pjesme. Tako će klape i pri snimanju ploča raspolagati izvornim materijalom."

(Lj. Stipišić, skladatelj, "Slobodna Dalmacija", lipnja 1972.)

"... To što je parcijalno napravljeno u Trogiru, angažirani kompozitori za aranžmane, to ja generalno predlažem za Dalmaciju. Neko se to tiska i posluži kao putokaz, neka to bude standardni uzorak."

(S. Bombardelli, "Slobodna Dalmacija", lipnja, 1972.)

Pisme staroga Trogira II

Tijekom ljeta iz tiska je izišla i zbirka "Pisme staroga Trogira II." koju su priredili urednik Lj. Stipišić, D. Geić - izbor napjeva te S. Geić - design. Sadrži 18 napjeva (I. Bozzotti 11, Lj. Stipišić 4 i D. Geić 3 napjeva) koje su harmonizirali S. Bombardelli, E. Tudor, Lj. Stipišić, J. Veršić i N. Žličar, što su kraće ili duže vrijeme radili s klapom.

O I. i II. zbirci "Pisme staroga Trogira" s određenim vremenskim odmakom svoj kritički sud daje poznati hrvatski skladatelj i dirigent S. Bombardelli.

"... U naplavinama šunda koji prodire i do finalnih večeri relevantnih festivala, tiskane zbirke "Pisme staroga Trogira" predstavljaju pokušaj odgovornijeg odnosa prema materiji "stara dalmatinska težačko-gradska pisma". Uglavnom manje ili više slobodne obrade autentičnih zapisa iz kajdanke mo. Bozzottija (1906.) te novijih zapisa Stipišića i Geića.
... Imam dojam da su predlošci ("izvorni materijal") relativno novi i zanimljivi, a obrade dosta solidne ...
... Kako sad već imamo dovoljno snimljenog materijala s ovog područja folklornog muziciranja, vrijeme bi bilo da se ponovo organizira stručna rasprava o karakteristikama dalmatinske "pučke pisme" i aktualnog fenomena klapskog pjevanja."

(S. Bombardelli, "Slobodna Dalmacija", rujna, 1976.)

Pisme staroga Trogira III

Početkom 1977. mo. N. Buble dovršava veliki projekt uređenja i tiskanja dosada najopsežnije zbirke "Pisme staroga Trogira III." sa čak 42 napjeva. Zbirka sadrži napjeve koje su zapisali N. Buble (21 napjev), L. Kuba (10), I. Bozzotti (5), D. Geić (3) i Lj. Stipišić (1), ujedno suurednik ove publikacije i obrađivač napjeva, kojemu su se uz one iz prethodnih zbirki ovdje pridružili i V Berdović, D. Fio, I. Kuljerić, C. Rihtman, L. Županović i M. Demović, sve vodeća imena hrvatske glazbene umjetnosti. Notografiju potpisuje M. Peručić, dizajn S. Geić, a tisak kulturni mjesečnik "Bagdala" iz Kruševca kao prilog kulturnoj suradnji dvaju gradova.

Prema N. Bubli (1975., 68) uz izniman doprinos nacionalnoj glazbenoj kulturi određene manjkavosti objavljenih zbirki, koje sadrže harmonizacije i obrade, jesu u nejasnoći koliko su obrađivači poštivali originalnu dionicu vodećeg glasa i bitno obilježje originalnog višeglasja. On te zbirke tretira posrednim izvorima, tj. indirektnom dokumentarnom građom.

Objavljenim zbirkama, nadalje, nedostaju izvorni zapisi teksta kazivača što su bili podlogom obrađivačima te redaktorima tekstova (najčešće M. Slade Šilović i D. Geić, - op. a.), koji su po sjećanju ili drugim izvorima tekstove redigirali i dopunjavali i, što dakako uz neke druge etnomuzikološke analize može biti povod za novo integralno i dopunjeno izdanje ovih vrijednih edicija kao izazov novim generacijama etnomuzikologa.